Friday, January 29, 2016

Trag vremena

I ti i ja gledamo isti svet.
I ne vidimo ga isto.

Ti, vidis samo trenutak sadasnjosti.
Ja, vidim i proslost tvoje proslosti
i buducnost tvoje buducnosti.
Ti, moju sadasnjost ni proslost i buducnost,
nikada neces videti.
I da prodjes milju u mojim cipelama.
I da osetis trenutak moje patnje.
Samo ces osetiti smrad cipela
i krvi do pola zaraslih rana.
I vidim dubinu reke tvojih suza,
osecam tezinu tvog kamena na svojim ledjima.
Slusamo Mocarta, Rekvijem.
Da li ga cujemo, da li ga osecamo?
Ti i jesi, zrno pustinjskog peska.
Koje vetar nosi, podize i spusta.

Lajt motiv prepricanih prica, nebitnih ljudi.
Ja i jesam, pustinja stena.
Koja stoji u zutom moru dina.
Oblikovana peskom, pescane oluje.
Biblioteka prica, nebitnih ljudi.
Pijemo isto vino crveno.

A da li u isto verujemo?
Stena, Agnus Dei, kljuc katanca knjige,
zapecacenih knjiga ispricanih prica.
Trag vremena, spomenik proslosti.
Obeliks buducnosti, pustinjiski bozur.







Tuesday, January 19, 2016

Horizont

Sa prvom casom se setim nas.
Hepi end prodje za cas.
Sa drugom u nazad vracam vreme.
Prolazim ponovo more i probleme.
Posle trece, slika vec postaje mutna.
Krece telepatija i pitanje da li si i ti budna.
Cetvrta casa, na cetvrtini vec je flasa.
Na licu osmeh saznanja,
da ljubav sto je bila, zapravo i nije nasa.
Peta na iskap, jer krenula je panika.
Saznanje da odlazis ti, samim tim i
inspiracija i romantika.
Casa sesta, prica cesta, ali retka.
Evo me posle toliko vremena,
krecem nov zivot, iz pocetka.
Sedma i srecan osmeh,
ulica dalje, pitanje.
Da li je to greh.
Vec uveliko pijana je osma.
Ludilo u glavi,
kao Belo Dugme i Hajducka cesma.
Osma casa, polovina flase.
Zivotno pitanje, i ako ima mogucnosti,
da li su to ljubavi nase.
Nisam ni nasuo, a vec ispijam devetu.
Nismo se ni poljubili, a vec nas vidim u krevetu.
Lagano sipam desetu, sad nema skitanja.
Pazljivo me slusaj, jer sad krecu pitanja.
Jedanajsta na redu, okej verovatno sam pripit uveliko.
Da te usrecim, me usrecis. Ne trazim puno, samo toliko?
Dvanajstu nam delim na pola.
Karte na videlo, preziveli smo mnogo bola.
Sad je flase treca cetvrtina
i pitanje da li smo jedno drugom,
druga polovina?
Kao proslu trinajstu delim,
otvori srce, jer istim sam spreman,
da te volim celim.
Ima li potrebe da me pitas,
da li to zaista zelim?
Ovoj casi oboje znamo broj.
Da zakopamo sekire i zaboravimo
i tvoj i moj minuli boj?
Petnajsta casa, casa je za tebe.
Samo iskren odgovor,
zelis li me pored sebe?
Zadnja kap iz flase
i zadnju gutalj iz case.
Nisam sebican,
ali to je za mene.
To moze da mi bude poslednja casa.
Casa nakon koje se budim.
Casa nakon koje zapravo,
osetim leptire u stomaku.
Okej, pusti da prespavam,
noc je na izmaku.
Pusti da razmislim,
zapravo ovo i nije njena pesma.
Ovo su leptiri, Belo Dugme i Hajducka cesma.
Leptiri jos su tu.
Nemirni kao nikad do sada.
Slusaj mala, ti ja,
dve svece i puna kada.


P.S. Ovo od pocetka nije bila njena pesma.



Haiku

Stabla su gola.
Sunce je vec poduze na zapadu.
Ljubicica se probila kroz sneg.

SasHka

Sedim pored tebe,
vreme sporo tece.
Obala ti i ja,
nase je celo vece.
Sati su tako dugi,
a noci tako kratke.
Oci ti tako sjaje,
a usne tako slatke.
Spavam sanjam te,
budam gledam te.
Svaki sekund tako trebam te.
Uvek vidim te,
a gledam te tako slepo.
To je sto mi trebalo,
nesto tako lepo.
Poljubac mi daj,
evo srce saljem.
Znas da ne znam lagano,
ja sve odma dajem.
Pitas dal sam ja,
sve ovo smislio.
Reci idu same,
na njih nisam ni pomislio.
Cudno je sta,
covek moze kad ima inspirtaciju.
Kontam sami ti i ja
pred celu naciju.
Uz lagan zvuk gitare,
sto brise ozijlke stare.
Ljubav bitna je,
nebitne su pare.
Pisemo uspomene,
sa te plaze.
Kao sta brat kum Deki kaze:

Ref:
Dont you cry tonight...

II strofa
Totalno van sebe,
kad ugledam tebe.
Ako je zensko,
ne znaci da se jebe.
Ja sam fora mrak 
i dve svece.
Koje prate tvoju senku,
po sobi kad se krece.
Pricaj mi tiho,
pokazi sve sto znas.
Da li spremna si
kao ja sve da das.
Pusti laganu muziku,
utisaj te zvucnike.
Mladi smo za supruznike,
matori za ljubavnike.
Iz srca pisem ti,
ovo pismo.
Znaj da ti i ja,
davno drugovi nismo.
Znam da nije pametno,
al pokazi mi sta jeste.
Evo pevam ti serenadu
na sred ove ceste.
Bog zna put,
a ti se samo prepusti
uzivaj i ne pravi gluposti.....


Ref:
Dont you cry...

https://www.youtube.com/watch?v=gZvPkxUgZZA

Ljubav i Mrznja

     I strofa

I tako krece novi dan.
Novo jutro, sanjao sam stari san.
Stara ljubav, odlece.
A, evo stize rano prolece.
Srecu sa sobom,
mala moja odnece.
Odlazis, ostavljas rane.
A, rane zasice neke,
sve ljubavi mi strane.
Ostace oziljci samo,
da podsete na
moci tajne.
Ni suze nisu strane.
I kad vreme stane.
Stanem, gledam te
sa strane.
Ne mogu, dusom da danem.
Dignem se, ali odma padnem.
Ne zovi me lutko, lane.
Vidimo se opet
kad noc padne.

    Refren:
Sve prave ljubavi uvek,
bile su tuzne.
I mrznja uvek sa sobom,
vukla je neduzne.
Mozda nisu svi ljudi
tako zli.
Nismo se valjda svi
samo za to rodili.
Sve prave ljubavi uvek,
bile su tuzne.
I mrznja uvek sa sobom,
vukla je neduzne.

   II strofa:

Znam da ces, opet da pozoves,
okrenes broj. Kazes vise ne mozes.
Kazem nemoj da brines.
Ali sad je kasno da se izvines.
Da se izvinem isto kasno je.
Sve je mutno, ali znam da jasno je.
U pogresno vreme, mi smo se rodili.
Sanse su retke i samo jednu smo dobili.
Sa drugom vec se gubi razum.
O trecoj ne smem da mislim.
Ne zelim cak ni da razmislim.
Okej znas lutko da te lazem.
Nemam vise sta da ti kazem.
Razum mora da presudi,
covek lako poludi.
Jos lakse sam sebi presudi.
Nemiri luduju, nikad ne staju,
evo po vetru pozdrave ti salju

Ref
Sve prave ljubavi uvek,
bile su tuzne.
I mrznja uvek sa sobom,
vukla je neduzne.
Mozda nisu svi ljudi
tako zli.
Nismo se valjda svi
samo za to rodili.
Sve prave ljubavi uvek,
bile su tuzne.
I mrznja uvek sa sobom,
vukla je neduzne.

   III strofa

Cuvam uspomene lepe,
pa se pitam dal se
one mene sete.
Dal ih nemiri posete.
In vinum nos veritas.
Otvori kartu, stavi prst,
na atlas.
Tu se krijemo veceras.
Kad na zapad Sunce zadje.
Kad i mene nemir pronadje.
Kad noci opet budu sretne.
Kad opet dignu se roletne.
Tu smo sami ti i ja.
Zagrljaji poljupci,
kao nekada.
Nevaljala ruka klizi po telu,
s reci odavno na delu.
Zelim te odmah
i zelim te celu.
Zadnje sediste u starom opelu.

https://www.youtube.com/watch?v=e6zMv6BkcCo



Majski Zubori

Neko je mozda sve svoje snove,
sakrio u kutu ribarskog camca.
Neko ko voli mozda veceri ove,
neko, ko trazi vidike sa pramca.
Odjednom je brod nade na vidiku,
laka zivost za cas ovlada.
Neko sad zudno prati ovu sliku,
neko ce mozda prestati da se nada.
Crni obrisi broda koji plovi,
stvaraju za cas mastanja splet.
Sta li ce doneti talasi ovi,
da li ce nekom ulepsati svet?

Santa Maria Della Salute

Putevi srece da su dali,
rani cempresi oduvali strah.
Ognjiste tudjini ne bi krali.
Nemir brdjana ostao bi prah.
Tobom dusmani, dusu ne bi prali,
ni obraz suzom, ne bi oprah.
Presudi nam posteni sude,
Santa Maria Della Salute.

Ti

A za tebe je to samo bio izlet...
Ja pokupicu mrvice...
Ocisticu fleke...
Ti...
Biraj oruzje...
Zazmuri, potegni, pucaj...
Tebi je to bio izlet, meni poslednji let...

Friday, January 8, 2016

Trenutak

   Nemam svete njoj ja sta da zamerim. Da joj zamerim imam samo jednu stvar. Da joj zamerim sto je verovala da sam jak. Nisam siguran da li je to njoj u opste za zameriti...
   Kao da sad iznova zivim taj trenutak. Trenutak, kad mi je u ocima slabost, a trgnula je u neverici glavom znajuci da ne postoji jaci. Da li mogu i sebi da zamerim? Da li mogu i sebi da zamerim, sto ljudima verujem? Sto verujem da smo svi od istog oca i majke rodjeni, te da smo svi i ljudi. Znam da mogu sebi da zamerim sto nisam iskoristio trenutak. Trenutak kad su zvonila zvona svadbena, a ja ih nisam iskoristio. Pomozi mi Boze u ovom trenutku, nakon verovanja u svu tvoju decu, moju bracu i sestre. Kako ti da im sudis, a tek kako ja da im sudim? Izgleda da sam u toj enigmi jedini krivac, zar ne? Nakon svega, u tebe gledam zvezdo Danico i tebe Boze gledam. Gledam u vas kao jedini oslonac na tom putu ponovnog pronalaska sebe.
   Okrenucu se na Istok, a pozdraviti Zapad. Obecavam da cu verovati u sebe i trecu srecu. A ako vec ne postoji moje parce neba ispod kojeg stojim Boze, dacu sve od sebe da ga stvorim.