Tuesday, January 19, 2016

Horizont

Sa prvom casom se setim nas.
Hepi end prodje za cas.
Sa drugom u nazad vracam vreme.
Prolazim ponovo more i probleme.
Posle trece, slika vec postaje mutna.
Krece telepatija i pitanje da li si i ti budna.
Cetvrta casa, na cetvrtini vec je flasa.
Na licu osmeh saznanja,
da ljubav sto je bila, zapravo i nije nasa.
Peta na iskap, jer krenula je panika.
Saznanje da odlazis ti, samim tim i
inspiracija i romantika.
Casa sesta, prica cesta, ali retka.
Evo me posle toliko vremena,
krecem nov zivot, iz pocetka.
Sedma i srecan osmeh,
ulica dalje, pitanje.
Da li je to greh.
Vec uveliko pijana je osma.
Ludilo u glavi,
kao Belo Dugme i Hajducka cesma.
Osma casa, polovina flase.
Zivotno pitanje, i ako ima mogucnosti,
da li su to ljubavi nase.
Nisam ni nasuo, a vec ispijam devetu.
Nismo se ni poljubili, a vec nas vidim u krevetu.
Lagano sipam desetu, sad nema skitanja.
Pazljivo me slusaj, jer sad krecu pitanja.
Jedanajsta na redu, okej verovatno sam pripit uveliko.
Da te usrecim, me usrecis. Ne trazim puno, samo toliko?
Dvanajstu nam delim na pola.
Karte na videlo, preziveli smo mnogo bola.
Sad je flase treca cetvrtina
i pitanje da li smo jedno drugom,
druga polovina?
Kao proslu trinajstu delim,
otvori srce, jer istim sam spreman,
da te volim celim.
Ima li potrebe da me pitas,
da li to zaista zelim?
Ovoj casi oboje znamo broj.
Da zakopamo sekire i zaboravimo
i tvoj i moj minuli boj?
Petnajsta casa, casa je za tebe.
Samo iskren odgovor,
zelis li me pored sebe?
Zadnja kap iz flase
i zadnju gutalj iz case.
Nisam sebican,
ali to je za mene.
To moze da mi bude poslednja casa.
Casa nakon koje se budim.
Casa nakon koje zapravo,
osetim leptire u stomaku.
Okej, pusti da prespavam,
noc je na izmaku.
Pusti da razmislim,
zapravo ovo i nije njena pesma.
Ovo su leptiri, Belo Dugme i Hajducka cesma.
Leptiri jos su tu.
Nemirni kao nikad do sada.
Slusaj mala, ti ja,
dve svece i puna kada.


P.S. Ovo od pocetka nije bila njena pesma.



No comments:

Post a Comment