Friday, March 18, 2016

Interiores cogitationes.

   Jedna od onih, od onih prica koje vodimo sami sa sobom. U svojoj glavi. U praznoj sobi, koja zamenjuje neki od onih pajzlova sa kariranim stolnjacima. A umesto nekog slatkog nekrstenog belog vina, ispijas vino iz privatnog podruma. Ne znam za vas, ali ja upravo drmam iz podruma matorog Kovacevica. A umesto tamburasa u pozadini ide Aca Lukas - Lesce, uzivo sa YouTube.
  Jedna od onih prica, kad bi pustio suzu, jer se osvrces na proslost. Ipak proslost je uvek bila uzrok mnogih suza. Samo sto i ako si sam, previse si isamaran da bi pustio makar jednu suzu. Onu suzu koja u najtezem trenutku krece iz samo jednog oka...

Ukradi ruze najlepse,
sto vire iznad ograda.
U bastama ispod Zvezdare,
umesto mojih pozdrava.

  Ukrao sam ruzu sto je virila iznad plave ograde. Cekajuci 65icu na uglu Djuriceve i Svetog Nikole. Mada sam mogao sacekati jos u Ljubice Lukovic(Dragice Pravice) odmah ispred starih zgrada. Ali ipak to je bila poslednja setnja Severnim Bulevarom. Pocetak prvog od mnogih pocetka, ka olujnom mestu gde su samo retki stigli. Zbilja jeste olujno kad krenem tom retrospektivom. Od pecenja iz pecenjare Izgubljeno Jagnje u Dimitrije Tucovice i prvog bureka iz pekare Trpkovic iz iste ulice... Do... Necu reci poslednje krigle tocenog piva iz Paba u Karadjordjevoj. Od partije tenisa sa mojim Cica Kuretom ispred Patrisijinog doma, do krigli piva sa mojom stokom vajarskom, muzickom, a mogu reci i pravnom kao i menadzerskom. Od raznja na Letenci do pecenog kotlica u Pocerskom Pricinovicu. Ko bi rekao da cu naci najbolje ljude, iz mesta gde sam samo najgore doziveo... Spanska novela je to... Kanda ima istine u onom Balasevicevom stihu: ,,Samo retki nadju retke" ...

I ako te nekad probude,
ptice sto rano polecu.
Ti budi najlepsa,
neka se za tobom okrecu.

  Ne oblikuje nas karakter ni roditelji, ni televizija, ni prijatelji, ni okruzenje... Oblikuju nas dogadjaji i razgovori koje prezivimo i dozivimo... Neki smo stene, a neki su jesenji list na vetru.

A voleo sam svece da palim po stanu,
Navucem roletne cak i po danu.
Beznadezno romanticno dusa.

Koliko god se prestavljali jaki ili slabi. u svima nama jedna sveca treperi. Hteli mi da je ugasimo ili ne, poricemo ili dokazujemo. Ona je tu...

Ne trebaju reci, oci su ogledalo duse.



  

No comments:

Post a Comment